Претражи овај блог

среда, 28. јун 2017.

Zamisli život u ritmu muzike za ples

Pripadam generaciji u kojoj je normalno, možda čak i potrebno, da budeš depresivan i imaš problem. Stalno kukamo kako je ovo doba odvratno i kako bismo voleli da smo živeli u vreme ROCK 'N' ROLL-a i upoznavanja na svirkama, u vreme kada su momci plaćali pića i kad su pogledi govorili više nego poruka, a kada nas neko pita zašto sami ne promenimo nešto odgovor je jednostavan. Vodimo se logikom bolje biti pijan nego star. Lakše je napiti se, uzeti travu ili ne znam ni ja šta nego suočoti se sa činjenicom da nije sve uvek kako ti hoćeš i boriti se sa tim.
Teško je naći društvo koje hoće da izađe u grad, otkrije neki novi dobar bend i obiđe kulturna dešavanja, kojih u Beogradu ima mnogo. Ne kažem da sam i sama mnogo bolja od toga. Lakše je izaći u park i glumiti malo dete, igrati karte i odvojku po celu noć nego srediti se i upoznati neke nove ljude. Bleja u kraju je lepa i postala je zona komfora za sve nas. Problemi, koji nisu toliko veliki niti strašni, guše nas jer im to dopuštamo, a kada bi smo samo zamislili život u ritmu muzike za ples oni bi nestali.
Ne mislim da je lako skupiti hrabrosti i sam otići na neko dešavanje koje te zanima, ali ako nemaš nijednog prijatelja koga to isto zanima, zašto da ne? Upoznaćeš nove ljude, uživaćeš u trenutku i bićeš ispunjen pozitivnom energijom.
28.06.2017. godine u Beogradu Marčelo je potpisivao svoju novu knjigu. Rekao je svega par rečenica, ali kad sam videla koliko su ljudi zainteresovani da čuju šta jedan umetnik ima da kaže shvatila sam da ne treba da dopustimo da se naš glas ne čuje.
Istog dana i jedan sjajan bend imao je svirku u Tramvaju. Energija koja je izbijala iz ta tri momka, podstakla je sve da igraju, pevaju i što je najvažnije da se smeju. U svirci smo učestvovali svi. Toliko je bilo lepo da sam se nadala da se neće završiti.
Nakon svirke, dok sam razgovarala sa njima, shvatila sam da vreme ROCK 'N' ROLL-a nije izumrelo i da sve one lepe stvari koje nama padaju na pamet kad neko pomene taj period još uvek žive, samo treba da izađemo iz kraja i da ih pronađemo.
Za kraj bih samo rekla da ću ostati slobodna, neću se vezati, jer važno je samo dobro se zezati, ali ako neko od vas hoće da se zeza i otkrije taj tajni svet, kojem hvala Bogu imam pristup, uvek je dobrodošao, a ja ću pokušati da vas obavestim o vremenu i mestu nekog zanimljivog događaja.

уторак, 5. јануар 2016.

VRATA DRUGOG SVETA

I

Uvek su me smatrali cudakom. Nekako, nikad nisam uspela da se prilagodim grupi ljudi koja me okruzuje. U malom gradu u kom zivim osecam se izolovano kao da su oni svi zatvoreni u balon, a da ja stojim van njega. To mi nikada nije smetalo. Imala sam svoj blok, olovku i mali svet u biblioteci stvoren samo za mene.
Moj pradeda je napravio tu biblioteku pre oko 80 godina. To je bila prva biblioteka u Salanu, mislim da nema potrebe da kazem da je i jedina. Tata ju je preuzeo pre 15 godina i cim je video da cu tu da provodim dane napravio je sobicu i u nju smestio najbolje svetske pisce. Sada svaki dan posle skole idem tamo, pomazem tati i citam.
-Stigla sam, treba li nesto da uradim?- nadala sam se da ce reci da ne treba. Pricao je sa deckom kog ranije nisam videla. Izgledao je tako divno. Tako samouvereno. Ruke su mu bile u dzepovima, a stav je govorio ,,Znam da me gledas, nastavi, samo to i mozes".
-Li, oces molim te da doneses decku Gordost i Predrasude?-
-Da, vazi, naravno- Gordost i predrasude. Zanimljivo. Osim mene, ovde niko ispod 30 nije procitao tu knjigu. Pitam se da li je uzima za sebe. Na polici gde inace stoji nije je bilo, pa sam otisla u svoju sobu i donela mu licni primerak. Nikada nikome nisam dala svoju knjigu. 


субота, 2. јануар 2016.

Savrsen dan

 Kazu da ce ti godina biti onakva kakav ti je prvi januar. Meni je bio savrsen. Provela sam ga u drustvu dragih ljudi i u fenomenalnoj atmosveri. Bio je to dan ispunjen smehom, skakanjem i najvaznije od svega ljubavlju.
 Prva stvar na TO DO LIST bio je odlazak na svirku moje najbolje drugarice povodom manifestanije ,,Ulica otvorenog srca".  Budjenje za to bilo je naporno. Nakon dosta vina i jos vise skakanja i igranja moji prijatelji i ja zeleli smo samo da nastavimo da spavamo, sto definitivno nije postojalo kao opcija posebno jer je jedna od nas bila gitarista i vokal benda koj svira. Miris kafe popravio je raspolozenje.
 Kad smo stigli tamo jos nije bilo mnogo ljudi. Bend HUNTING SOULS, ciji su clanovi Anja Dajic (gitara i vokal), Petar Dajic (bubnjevi) i Andrej Dus (bas gitara), o kome cu vise pisati neki drugi put, poceo je da se sprema. Prosetala sam malo po ulici sa drugim svojim prijateljima koji su bili tu. Ljudi su poceli da se okupljaju, porodice sa decom smejale su se i kupovale crvene nosice za svakog clana, deca su se smejala i svi su nosili balone. Bilo je hladno, ali cinilo se da niko to zapravo ne primecuje. Usla sam u Atelje 212, otisla sam po caj i onda je Anja dosla i rekla mi da joj je Aca Seltik obecao 2 karte za koncert to vece. Bile smo presrecne. Dok je Anja stimovala gitaru malo sam se prosetala po pozoristu. Osim Ace bilo je tu jos mnogo poznatih koji su podrzali ovu lepu akciju, medju njima i Dejan Cukic.
 Kad su izasli na scenu ispred ateljea bilo je mnogo, mnogo, mnogo ljudi. Poceli su da sviraju, i svi su izivali uu zvuke stray cats-a. Pokidali su tu svirku, a ja nikada nisam bila ponosnija. Ponela me je njihova energija, pa sam bila jako srecna.
 Nakon svirke mog omiljenog benda, otisla sam kuci. Spremila sam se i sa Anjom i nasim drugom krenula na Orthodox Celts. Koncert je bio mnogo dobar Mikser House je bio pun i svi su skakali i pevali na sav glas. Bili smo toliko glasni da je Aca u jednom trenutku digao ruke od pevanja i pustio nas. Odsvirali su sve vece hitove, menjali tempo, i pricali sa nama. Podizali su raspolozenje svojim salama. Acina majica je za mene i anju imala poseban znacaj. Nosio je majicu Anjinog benda.
Nakon koncerta otisle smo da mu se zahvalimo zbog karata koje nam je dao.Uveo nas je u backstage i dao nam pice. Izgrlio nas je i Anji obecao emisiju, a meni intervju. Tako da cete uskoro ovde moci da procitate i to.
  Sve je bilo toliko savrseno da nisam bila sigurna da li je bilo stvarno, sada kad presabiram utiske shvatam da jeste, i shvatam koliko sam imala srece. I ovim putem se zahvaljujem Aci i Celtsima na savrsenom koncertu i lepom raspolozenju koje se nam preneli.


субота, 26. децембар 2015.

Books..

 Ljudi ranije nisu imali tu privilegiju da mogu da citaju, nisu imali knjige, takodje knjige nisu bile pisane na narodnom jeziku vec na knjizevnom. Mi danas knjige imamo svuda. Mozemo ih naci na trafikama, u knjizarama, bibliotekama, kod prijatelja ili u nasim kucama, a najvaznije ima ih i na netu. Zasto ih onda mi ne citamo?
 Necu pricati o tome kako smatram da je najlepsi osecaj na svetu kad otvoris knjigu, a ona te uvuce u svoj svet, niti cu pricati o mirisu stranica starih i po pola veka. Pricacu o porukama koje mozemo naci skrivene u njima. Pricacu o tome kako one mogu da uticu na nas, hteli mi to da dozvolimo ili ne.
 Nisam oduvek volela da citam, kao mala u tome nisam videla neku poentu, ali kad sam pocela vise nisam mogla da stanem. Pocela sam da citam velika i mala dela, knjige za plazu i ozbiljne romane. Ovo mi je pomoglo da sagradim svoju licnost, mozda ne skroz, ali dovoljno da budem sigurna u sebe, dovoljno da se ne plasim.
 Pisci su ljudi koji su videli nesto u ovom svetu, nesto sto niko drugi nije video. Oni zele da obaveste druge o tome kroz reci, roman, ljubavnu pesmu, ep ili bilo koju drugu knjizevnu vrstu. Tako Margaret Micel objasnjava da kad nesto ne mozes da resis o tome ne treba ni da mislis, te je najpoznatija recenica njenog glavnog lika MISLICU O TOME SUTRA.
 Ivo Andric govori O PRICI I PRICANJU na dodeli nobelove nagrade i poziva se na 1001 NOC i na delo ASKA I VUK, on objasnjava kako je prica vazna da bismo mi ostali zivi, da bismo oterali strah.
 Na SEX I GRAD ljudi gledaju kao jednu knjigu koja je za plazu i samo za plazu, ali u njoj se govori i o medjuljudskim odnosima, a sama spisateljica Kendas Busnel je napisala i KERINE DNEVNIKE u kojima kaze CITAOCI CESTO PITAJU JESU LI LIKOVI NAPRAVLJENI PO ,,STVARNIM LIKOVIMA". ZAISTA NAGON AMATERA JE DA PISE O ,,ONOME STO ZNA" . PROFESIONALAC SA DRUGE STRANE RAZUME KOLIKO JE TAKAV ZADATAK NEMOGUC. ,,TVORAC" LIKA MORA DA ZNA VISE O NJEMU NEGO STO CE MOCI IKAD DA ZNA O ,,STVARNOJ OSOBI" .... Mnogo sam vremena provela razmisljajuci o ovim recima i shvatila sam da su istinite. Uzmimo TRACARU za primer, tokom celog serijala saznajemo nove tajne svakog lika i kad to najmanje ocekujemo. Likovi se ne poznaju, ne znaju sustinu jedni o drugima iako su proveli zajedno ceo zivot. Jeste hiperbolisano ali prikazuje sustinu.
 Trejsi Sevalije pise knjge istorijskog karaktera, ali to nisu tipicni istorijski romani kao sto pise Stiv Beri, naprotiv Trejsi pise o nacinu zivota ljudi u vremenu pre nas. Mnogo istrazivanja mora da se obavi da bi mogao  da se objasni zivot tako jednostavno. Uzivam u citanju takvih dela jer naucim nesto sto nisam mogla ranije.
 Ne mozemo da pricamo o piscima a da ne spomenemo Tolstoja. Njegovi  romani su savrseni, ali sad bih pricala konkretno o romanu ANA KARENJINA. U ovom romanu sustinu dela iznosi vec u prvoj recenici, a tom recenicom nas uci onome sto je on prepoznao kao istinu u svetu. To i jeste poenta biti pisac, kao sto je poenta citanja nauciti nesto novo i uzivati u novoj avanturi.



среда, 23. децембар 2015.

Nova godina :D

 Bliži se Nova godina. Vecina vec ima plan kako ce je docekati, ni ja ne zaostajem. Ispanirala sam da napravim nesto sto bi se moglo zvati zurka.xD Ova zurka ce imati temu PUT OKO SVETA. Hrana i pice bice sve iz razlicitih krajeva sveta,a da bi mogli da udju na zurku , kao pozivnicu, moji projatelji ce doneti razglednice koje cemo zakaciti na zid. Naravno osim toga slusacemo muziku, gledacemo filmove, pricacemo na razlicitim jezicima i za kraj ispunicemo neke najzanimljivije obicaje zemalja sirom sveta. 
Zanimljivi obicaji za Novu godinu:
1. Austrija
 Za Novu godinu oni pripremaju peceno prase, koje je za njih simbol srece, i sladoled od nane u obliku deteline sa 4 lista. Bez ovoga u novoj godini nema srece.
2. Belorusija
 Obicaji u Belorusiji namenjeni su neudatim devojkama, mada nemam zelju da se udam jos uvek, svakako je zabavno igrati se, naime u Belorusiji mlade devojke ucestvuju u razlicitim igrama. Jedna od igara zahteva od mladih Beloruskinja da naprave gomilicu kukuruza na zemlji ispred sebe. Nakon toga, neko pusta petla prema gomilicama kukuruza, a ona srecnica ciju gomilu odabere petao ce se udati. Vise informacija o mladozenji devojke mogu da dobiju kroz igru u kojoj traze određene predmete u kuci neke udate rodjake. Devojka koja pronadje hleb ce se tako udati za bogatog momka, a ona koja uspe da dodje do dobro skrivenog prstena za svoj trud dobija i lepog budućeg muza.
3. Juzna i Srednja Amerika
 Ovaj obicaj mi se mozda i najvise svidja. Ako se nadjete u Juznoj ili Srednjoj Americi za Novu godinu obavezno obucite crveni ili zuti donji ves, crveni za ljubav, a zuti za novac. Mozda vec to vece crveni donji ves proradi ;)
4. Danska 
 Ovo je nesto sto cu sigurno uraditi sa svojim prijateljima. Danci slave svi zajedno i tacno u ponoc skoce sa stolice. Na taj nacin oni uskacu u Januar i teraju zle duhove.
5.Italija
 Italijani poznati po pizzi i spagetama za Novu godinu naravno jednu upravo to, da budem potpuno iskrena ove godine planiram da im se pridruzim.
6. Japan
 U Japanu se porodice pre ponoci upucuju u hramove kako bi pili sake i slusali 108 udaraca u gong koji najavljuju dolazak nove godine. Naime, broj 108 oznacava broj grehova koje covek napravi u jednoj godini i veruje se da se na ovaj nacin od njih prociscava.
7. Kina
 Kineska Nova godina (koja se slavi po kinseskom kalendaru ne proslavlja se istog datuma svake godine i moze da padne između 21.januara i 19.februara) je dobro poznata po bucnom i veselom proslavljanju koje prate parada sa zmajem, petardama i vatrometima. Jedan od detalja je obicaj da sva vrata budu ukrasena necim crvenim, jer je crvena boja simbol srece i veselja. Kineski domovi, a posebno kuhinje su doterane i uglancane pred ovaj praznik jer je narodno verovanje da kuhinjski bog tada putuje na nebo da izvesti o njihovom ponasanju. Noz se ne sme naći ni u jednom domu tokom tih 24 sata, kako se niko ne bi povredio jer ta nezgoda moze da „presece“ porodičnu srecu u narednoj godini. Porodice medjusobno razmenjuju poklone i „drvo novca“ koje se ukrasava starim novcicima i papirnim cvetovima. Bucne proslave sa petardama igraju vaznu ulogu jer teraju zle duhove pa sreca moze da udje u domove Kineza koji otvaraju vrata zmaju na celu povorke koja se krece ulicama tokom praznicnih dana.
8.Panama
 Tokom novogodisnjih praznika, u ovoj zemlji se organizuju lomace na kojima se spaljuju lutke sa likom poznatih licnosti koje su obelezile prethodnu godinu. To moze da bude lik iz nekog filma, poznati sportista ili politicar. Ideja vodilja ovog obicaja je da se spaljivanjem lutke koja predstavlja nekoga ko je obelezio prethodnu godinu teraju zli duhovi i omogucava se svez pocetak za sledecu godinu.
9. Spanija
España es un pais muy interesante. Es muy tradicional. Salim se naravno, necu pisati sve na spanskom, mada spanci jesu zaista mnogo interesantni i tradicionalni. Oni za novu godinu u poslednjih 12 sekundi pojedu 24 zrna grozdja, po jedan za svaki mesec u staroj i novoj godini. Na taj nacin oni zahvaljuju na svemu u staroj i nadaju se dobrom u novoj godini. Naravno oni su i velike saljivdzije pa se neretko desava da svojim prijateljima zamene grozdje sa maslinama. :D
10. Srbija
 Nije nikakvo putovanje ako se ne osvrnemo i na Srbiju. Ipak gde god da odes uvek se vracas kuci, pa se tako i ja na kraju putovanja vracam kuci da ispunim i nase obicaje. Mi verujemo da treba 1. januara da zapocnemo bar neki mali malecki posao da bismo ga imali u izobilju u novoj godine, naravno u novcaniku u 00:00 treba da imas sto vecu novcanicu jer se veruje da ces tu novcanicu imati tokom cele godine. Osim toga prva osoba koja vam udje u kucu posle ponoci imace izuzetan uticaj na vas zivot naredne godine.
 Neko ko bude citao ovo moze da kaze da je sve samo glupo praznoverje, ne bih se slozila sa tim. Ako mi nista od ovoga ne donese srecu, donece mi vece provedeno sa prijateljima i porodicom. :D 

Srecna Nova godina :*






уторак, 20. октобар 2015.

Drug nije meta...

 Bila sam na fejsu i vrtela se u prazno. Nisam znala sta cu sama sa sobom vise od dosade. A onda sam procitala nesto strasno. Naime na sajtu novina Srbija Danas procitala sam clanak o devojcici (14) koja je prosle godine u maju izvrsila samoubistvo zbog vrsnjackog nasilja. 
 Nikad nisam imala ucesca u vrsnjackom nasilju. Nisam bila zrtva, ali ni nasilnik. Nazalost, imala sam mogucnost da vidim i cujem svasta o mojim prijateljima koji su bili zrtve ili nasilnici. Sa time se susrecem svakodnevno, sto na tv/internetu/knjigama, sto u stvarnom svetu. To je porazavajuce. I ima ga svuda. A posledica nasilja su samoubistva ili samopovredjivanje cega svakodnevno ima u novinama. Razlog za ovo obucno je razlicitost. Grubi smo i odbojni prema ljudima kada primetimo da su drugaciji od nas. Od malena nas uce da budemo tolerantni prema razlikama,ali mi to zaboravljamo i cim vidimo nesto drugacije tezimo ka tome da to unistimo. Srecna sam sto u mojoj skoli toga nema i sto niko nikoga ne proziva i zlostavlja, ali mislim da moramo da se potrudimo da to iskorenimo i u drugim skolama.

http://www.srbijadanas.com/clanak/preuzmite-prirucnik-kako-da-zastitite-dete-i-prepoznate-simptome-nasilja-15-10-2015

Ovaj clanak pocela sam da pisem da bih podrzala ovu akciju #Drugnijemeta.. Nadam se da cete i vi podrzati. Hajde da zejedno sprecimo nasilje i ucinimo ovu zemlju najlepsim mesto. 

среда, 30. септембар 2015.

No quiero ir en colegio :P

Hi gajss,
Prilicno dugo nista nisam pisala, isla sam na more pa je pocela skola i nisam uopste imala vremena. I ako bih volela da obecam da cu redovno pisati to je za sad nemoguce. Sera que sera, sto bi rekli Spanci.
Danasnja tema je skola, ili bolje reci kako ne otici u skolu.. xD Danas je poslednji dan septembra, ali osecam se kao da je proslo 5 meseci. Da li je i kod vas tako? 
Kao da sedenje u skoli nije dovoljno smorilo, sad imam mnogo i da ucim i vec danima pokusavam da smislim kako da se izvucem iz toga, ali sta da radim? 
1. Pokusala sam sa zivim spagetama, nije uspelo, mozda ih nisam pojela dovoljno? Koja kolicina je dovoljna da dobijes temperaturu?
2. Toplomer na sijalicu.. To jos moze i da upali ako imate digitalni toplomer. Stavite vrh toplomera na sijalicu i gledajte dok dodje do 38 i onda sklonite.. Nemojte da preterate ili cete zavrsiti kao Gilje iz Seranovih
3. Prosto odete kod lekara i trazite opravdanje. 
4. Odete na prvi cas i kazete profesoru da morate da idete na probu benda jer imate svirku ili na trening jer imate utakmicu ili na sekciju jer se spremate za takmicenje i profa vas dobrovoljno pusti i opravda.
5. Krompir? Isto pitanje kao i za spagete.
Ovo su tipicni nacini da se opravdano izbegne skola. A mozete prosto i da pobegnete sa casa koj vas brine. Ja volim da odem u skolu. Sta god da se desava, prijatelji ce mi olaksati. Porque los años que pasaron  en el colegio son mejores años en nuestas vidas.. xD