Ljudi ranije nisu imali tu privilegiju da mogu da citaju, nisu imali knjige, takodje knjige nisu bile pisane na narodnom jeziku vec na knjizevnom. Mi danas knjige imamo svuda. Mozemo ih naci na trafikama, u knjizarama, bibliotekama, kod prijatelja ili u nasim kucama, a najvaznije ima ih i na netu. Zasto ih onda mi ne citamo?
Necu pricati o tome kako smatram da je najlepsi osecaj na svetu kad otvoris knjigu, a ona te uvuce u svoj svet, niti cu pricati o mirisu stranica starih i po pola veka. Pricacu o porukama koje mozemo naci skrivene u njima. Pricacu o tome kako one mogu da uticu na nas, hteli mi to da dozvolimo ili ne.
Nisam oduvek volela da citam, kao mala u tome nisam videla neku poentu, ali kad sam pocela vise nisam mogla da stanem. Pocela sam da citam velika i mala dela, knjige za plazu i ozbiljne romane. Ovo mi je pomoglo da sagradim svoju licnost, mozda ne skroz, ali dovoljno da budem sigurna u sebe, dovoljno da se ne plasim.
Pisci su ljudi koji su videli nesto u ovom svetu, nesto sto niko drugi nije video. Oni zele da obaveste druge o tome kroz reci, roman, ljubavnu pesmu, ep ili bilo koju drugu knjizevnu vrstu. Tako Margaret Micel objasnjava da kad nesto ne mozes da resis o tome ne treba ni da mislis, te je najpoznatija recenica njenog glavnog lika MISLICU O TOME SUTRA.
Ivo Andric govori O PRICI I PRICANJU na dodeli nobelove nagrade i poziva se na 1001 NOC i na delo ASKA I VUK, on objasnjava kako je prica vazna da bismo mi ostali zivi, da bismo oterali strah.
Na SEX I GRAD ljudi gledaju kao jednu knjigu koja je za plazu i samo za plazu, ali u njoj se govori i o medjuljudskim odnosima, a sama spisateljica Kendas Busnel je napisala i KERINE DNEVNIKE u kojima kaze CITAOCI CESTO PITAJU JESU LI LIKOVI NAPRAVLJENI PO ,,STVARNIM LIKOVIMA". ZAISTA NAGON AMATERA JE DA PISE O ,,ONOME STO ZNA" . PROFESIONALAC SA DRUGE STRANE RAZUME KOLIKO JE TAKAV ZADATAK NEMOGUC. ,,TVORAC" LIKA MORA DA ZNA VISE O NJEMU NEGO STO CE MOCI IKAD DA ZNA O ,,STVARNOJ OSOBI" .... Mnogo sam vremena provela razmisljajuci o ovim recima i shvatila sam da su istinite. Uzmimo TRACARU za primer, tokom celog serijala saznajemo nove tajne svakog lika i kad to najmanje ocekujemo. Likovi se ne poznaju, ne znaju sustinu jedni o drugima iako su proveli zajedno ceo zivot. Jeste hiperbolisano ali prikazuje sustinu.
Trejsi Sevalije pise knjge istorijskog karaktera, ali to nisu tipicni istorijski romani kao sto pise Stiv Beri, naprotiv Trejsi pise o nacinu zivota ljudi u vremenu pre nas. Mnogo istrazivanja mora da se obavi da bi mogao da se objasni zivot tako jednostavno. Uzivam u citanju takvih dela jer naucim nesto sto nisam mogla ranije.
Ne mozemo da pricamo o piscima a da ne spomenemo Tolstoja. Njegovi romani su savrseni, ali sad bih pricala konkretno o romanu ANA KARENJINA. U ovom romanu sustinu dela iznosi vec u prvoj recenici, a tom recenicom nas uci onome sto je on prepoznao kao istinu u svetu. To i jeste poenta biti pisac, kao sto je poenta citanja nauciti nesto novo i uzivati u novoj avanturi.
Necu pricati o tome kako smatram da je najlepsi osecaj na svetu kad otvoris knjigu, a ona te uvuce u svoj svet, niti cu pricati o mirisu stranica starih i po pola veka. Pricacu o porukama koje mozemo naci skrivene u njima. Pricacu o tome kako one mogu da uticu na nas, hteli mi to da dozvolimo ili ne.
Nisam oduvek volela da citam, kao mala u tome nisam videla neku poentu, ali kad sam pocela vise nisam mogla da stanem. Pocela sam da citam velika i mala dela, knjige za plazu i ozbiljne romane. Ovo mi je pomoglo da sagradim svoju licnost, mozda ne skroz, ali dovoljno da budem sigurna u sebe, dovoljno da se ne plasim.
Pisci su ljudi koji su videli nesto u ovom svetu, nesto sto niko drugi nije video. Oni zele da obaveste druge o tome kroz reci, roman, ljubavnu pesmu, ep ili bilo koju drugu knjizevnu vrstu. Tako Margaret Micel objasnjava da kad nesto ne mozes da resis o tome ne treba ni da mislis, te je najpoznatija recenica njenog glavnog lika MISLICU O TOME SUTRA.
Ivo Andric govori O PRICI I PRICANJU na dodeli nobelove nagrade i poziva se na 1001 NOC i na delo ASKA I VUK, on objasnjava kako je prica vazna da bismo mi ostali zivi, da bismo oterali strah.
Na SEX I GRAD ljudi gledaju kao jednu knjigu koja je za plazu i samo za plazu, ali u njoj se govori i o medjuljudskim odnosima, a sama spisateljica Kendas Busnel je napisala i KERINE DNEVNIKE u kojima kaze CITAOCI CESTO PITAJU JESU LI LIKOVI NAPRAVLJENI PO ,,STVARNIM LIKOVIMA". ZAISTA NAGON AMATERA JE DA PISE O ,,ONOME STO ZNA" . PROFESIONALAC SA DRUGE STRANE RAZUME KOLIKO JE TAKAV ZADATAK NEMOGUC. ,,TVORAC" LIKA MORA DA ZNA VISE O NJEMU NEGO STO CE MOCI IKAD DA ZNA O ,,STVARNOJ OSOBI" .... Mnogo sam vremena provela razmisljajuci o ovim recima i shvatila sam da su istinite. Uzmimo TRACARU za primer, tokom celog serijala saznajemo nove tajne svakog lika i kad to najmanje ocekujemo. Likovi se ne poznaju, ne znaju sustinu jedni o drugima iako su proveli zajedno ceo zivot. Jeste hiperbolisano ali prikazuje sustinu.
Trejsi Sevalije pise knjge istorijskog karaktera, ali to nisu tipicni istorijski romani kao sto pise Stiv Beri, naprotiv Trejsi pise o nacinu zivota ljudi u vremenu pre nas. Mnogo istrazivanja mora da se obavi da bi mogao da se objasni zivot tako jednostavno. Uzivam u citanju takvih dela jer naucim nesto sto nisam mogla ranije.
Ne mozemo da pricamo o piscima a da ne spomenemo Tolstoja. Njegovi romani su savrseni, ali sad bih pricala konkretno o romanu ANA KARENJINA. U ovom romanu sustinu dela iznosi vec u prvoj recenici, a tom recenicom nas uci onome sto je on prepoznao kao istinu u svetu. To i jeste poenta biti pisac, kao sto je poenta citanja nauciti nesto novo i uzivati u novoj avanturi.